Otuđenje u nama i oko nas glavni je motiv nove pjesme "Procesjun" klape Sol, u kojoj su stihovi pisani na hrvatskom i latinskom jeziku u znak gregorijanskih koralnih napjeva
Nakon suradnje s Markom Pecotićem u skladbi ''Kad more priča'', klapa Sol snimila je drugu pjesmu koja će se naći na sljedećem, petom po reduu, nosaču zvuka. ''Procesjun'' je snimljen u prosincu prošle godine i plan je bio kandidirati ga za neki od ljetnih festivala kroz 2020. godinu. "Međutim, tijekom zadnjih tjedana i mjeseci, svijet oko nas, u nama i među nama je počeo zapanjujuće poprimati obrise i boje stihova u ovoj pjesmi da smo to jednostavno morali ranije, sad, danas, podijeliti s našom publikom", rekao nam je Branko Barbir i dodao:
"U novoj pjesmi ima i iznenađenja! Jedan dio otpjevan je na latinskom jeziku, u melodijskom ozračju srednjovjekovne glazbe. Najstariji dokazi glazbene kulture u Hrvata sakralnog su karaktera i vezani za gregorijanske koralne napjeve pa mi se učinilo zgodnim naglasiti tu tisućljetnu vezu s glazbenom sadašnjicom. Tekst na latinskom pomogla nam je izraditi prof. Sanja Želehovski, kojoj ovim putem zahvaljujemo na uloženom trudu."
Stihovi pjesme govore nam o kraju jedne ljubavi, o motivu otuđenja koji vlada u svijetu koji je sve više "elektronički". Branko Barbir ističe:
Gledamo li s površine, može se reći da je "Procesjun" pjesma o otuđenju dvoje ljudi, ali zagrebete li malo dublje u nju, u svijet oko sebe i u sebe, možda ćete otkriti da govori i o otuđenju među ljudima općenito, te otuđenju od sebe i duhovnog ''ja'' uslijed toliko uznapredovalih komunikacijskih sredstava. Poruke i pisma stižu na odredište u sekundama, a mi nikad nismo bili dalje jedni od drugih i od sebe. Živimo u virtualnim svjetovima, sve se manje uistinu poznajemo. Hodamo jedan iza drugoga, jedan pored drugoga, od izvorišta prema utočištu, ''svak u svojoj molitvi, kao u procesiji''.
Većinu onoga što trenutačno prolazimo zbog pandemije - strah od drugoga, strah od tuđeg dodira i daga, misli o tome u kojem pravcu krenuti - publika može iščitati u pjesmi, zaključuje Branko Barbir prenoseći nam stihove "Procesjuna":
Svak u svojim mislima - u svome kantunu,
svak u svojoj kaštigi u svome pržunu,
svak na svojoj palubi - na svome timunu,
svak u svojoj molitvi - ka' u procesjunu.
